Na izricanje presude Ademi je došao sa slobode, a Norac iz kaznionice u Lipovici, gdje služi 12-godišnju zatvorsku kaznu na koju je osuđen zbog ratnog zločina nad civilima počinjenog 1991. na gospićkom području.

Presuda je donesena godinu dana nakon početka suđenja za ratne zločine počinjene u akciji Medački džep 1993. Tijekom suđenja saslušano je više od stotinu svjedoka.

U prvom predmetu koji je Haaški sud prepustio hrvatskom pravosuđu dvojica generala Hrvatske vojske optuženi su po zapovjednoj odgovornosti za ratni zločin nad civilima i ratnim zarobljenicima u Medačkom džepu, gdje su, prema tvrdnjama tužiteljstva, ubijena 23 srpska civila i pet zarobljenika, od kojih su neki okrutno zlostavljani i masakrirani, razoreno je 300 građevina, ubijena stoka i opljačkana vrijedna imovina.

Optužnicom tužiteljstvo nije osporavalo legitimitet akcije, a generale su teretili jer nisu spriječili i kaznili takva kršenja Ženevskih konvencija o ratnim pravima i običajima.

Generali su na suđenju odgovornost prebacivali jedan na drugoga. Ademijeva je obrana tvrdila da je postojala dvostruka linija zapovijedanja, odnosno da je akcijom rukovodio načelnik Glavnog stožera Janko Bobetko posredstvom admirala Davora Domazeta Loše te da je sektorom 1, u kojemu su se dogodili zločini, zapovijedao Norac.

Norčeva je obrana, pak, tvrdila da je akcijom zapovijedao Ademi od kojega je on primao naređenja te da sektor 1 nije ni postojao.

Obrane obojice optuženika zatražile su oslobađajuću presudu, zaključivši kako generalima nije dokazana krivnja, kao što tvrdi tužiteljstvo, a u završnim riječima podsjetili su kako u 15 godina nakon akcije nitko od neposrednih počinitelja zločina u Medačkom džepu nije procesuiran.