Godinama su prije početka sanacije ostatka nekadašnje Tvornice glinice pokraj Obrovca u javnosti kalkuliralo da bi se nešto od tih ostataka moralo iskoristiti.

U prvom redu crveni mulj u kojemu se nalaze rijetki metali, poput galija i titana, a bilo je prijedloga da se mulj koristi u proizvodnji cementa, keramike, kao pigment za zaštitu donjeg dijela brodova pa čak i kao elektrolit za prečišćavanje otpadnih voda. No, pokazalo se da nema dovoljnih količina za neku isplativu proizvodnju.

- Cijela tvornica glinice je zapravo izgrađena zbog potrebe korišternja rijetkih metala. Bila je donesena politička odluka da se ugradi ruska oprema i da se ruda izvozi u Rusiju zbog rijetkih metala.

Nije to bila toliko promašena investicija zbog nedostatka rude, nego zbog načina financiranja. A Rusi su u međuvremenu, dok je radila i još godinama poslije, izvukli sve što se isplatilo. Ostataka nekih rijetkih metala još ima u tom crvenom mulju, ali ne u isplativim količinama. I Institut ‘Ruđer Bošković’ je proveo neka ispitivanja, no na koncu smo morali pristupiti sanaciji da spasimo okoliš, objašnjava Nikola Ružinski, državni tajnik za zaštitu okoliša zbog čega je država za taj projekt odlučila uložiti više od 80 milijuna kuna.

Prijetila je, naime, opasnost od pucanja bazena i izlijevanja opasne lužine u podzemlje, odnosno u Zrmanju i Novigradsko more. U godinu i pol od početka sanacije dvaju bazena već je gotovo u potpunosti prekriven onaj veći, a sada predstoji provođenje postupka isparavanja ostataka lužine.

U konačnici bi prostor veličine 190 tisuća četvornih metara trebao biti prekriven debelim slojem kamena (većinom iz dvadesetak divljih odlagališta građeviskog materijala), a potom još pola metra gline i humusa.

- Cijela tvornica glinice je zapravo izgrađena zbog potrebe korišternja rijetkih metala. Bila je donesena politička odluka da se ugradi ruska oprema i da se ruda izvozi u Rusiju zbog rijetkih metala.

Nije to bila toliko promašena investicija zbog nedostatka rude, nego zbog načina financiranja. A Rusi su u međuvremenu, dok je radila i još godinama poslije, izvukli sve što se isplatilo. Ostataka nekih rijetkih metala još ima u tom crvenom mulju, ali ne u isplativim količinama. I Institut ‘Ruđer Bošković’ je proveo neka ispitivanja, no na koncu smo morali pristupiti sanaciji da spasimo okoliš, objašnjava Nikola Ružinski, državni tajnik za zaštitu okoliša zbog čega je država za taj projekt odlučila uložiti više od 80 milijuna kuna.

Prijetila je, naime, opasnost od pucanja bazena i izlijevanja opasne lužine u podzemlje, odnosno u Zrmanju i Novigradsko more. U godinu i pol od početka sanacije dvaju bazena već je gotovo u potpunosti prekriven onaj veći, a sada predstoji provođenje postupka isparavanja ostataka lužine.

U konačnici bi prostor veličine 190 tisuća četvornih metara trebao biti prekriven debelim slojem kamena (većinom iz dvadesetak divljih odlagališta građeviskog materijala), a potom još pola metra gline i humusa.